Dubrovačka Biskupija

31 Kol

Stepinac i Dubrovnik

Objavljeno u Vijesti


Postulator kauze bl. Alojzija Stepinca dr. Juraj Batelja održao je u četvrtak, 30. kolovoza predavanje „Blaženi Alojzije Stepinac i Dubrovnik“ u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku.

Pozdravljajući okupljene generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić spomenuo je da je blaženi Alojzije Stepinac bio u Dubrovniku 1941. godine i predvodio Festu sv. Vlaha. Kronike kažu da je na ovom području bio pet dana. To je godina kada je Dubrovačka biskupija bila bez biskupa jer je biskup Josip Marija Carević bio umirovljen, a kanonici su zamolili zagrebačkog nadbiskupa da dođe i predvodi festu.

Dr. Batelja je u predavanju prikazao životni put blaženog Stepinca s nizom fotografija i dokumenata koje je prikupio. Govoreći o Stepincu i Dubrovniku predavač je kazao kako je Stepinac nastojao doći u Dubrovnik na euharistijski kongres 1937. godine, ali zbog predvođenja nacionalnog hodočašća u Svetu zemlju nije uspio. Spremno je prihvatio u svoju nadbiskupiju dubrovačkog biskupa Carevića kojeg su onda ubili neprijatelji Crkve 1946. godine. Povezanost Stepinca i Dubrovnika vidljiva je i kroz njegovove propovijedi gdje on Dubrovnik spominje kao hrvatsku Atenu. „Trojica vaših svećenika hrvatskom narodu su obznanili tu vijest da je umro zagrebački nadbiskup,“ istaknuo je predavač. Riječ je trojici tadašnjih kandidatat za svećenstvo kojeg je tog dana, po povratku sa šetnje, dočekao duhovnik, rekao im da je umro zagrebački nadbiskup i poslao ih da zvonjavom zvona s tronjeva zagrebačke katedrale razglase to narodu. To su bili: don Jozo Njavro, sada župnik župe sv. Andrije na Pilama i ove godine umirovljeni don Ivo Đanović i don Pero Butigan. Najdublja i najsvježija povezanost Dubrovnika i Stepinca vidljiva je kroz osobu Marijane Beno udate Brkan koja je ozdravila od cerebralne paralize po zagovoru blaženog Alojizija. Njezina majka ju je, nakon dijagnoze, uzela iz bolnice, odnijela je na Stepinčev grob i napravila zavjet. Dijete je potpuno ozdravilo i to čudo je priznato u postupku za proglašenje Stepinca blaženim. Dr. Batelja je okupljenima predstavio Marijanu koja je bila na predavanju s mamom. Prikazujući fotografije Stepinca u Dubrovniku dr. Batelja je skrenuo pozornost da je mitra koju je nosio na proslavi sv. Vlaha 1941. godine ista ona mitra s njegovog posvećenja za biskupa odnosno mitra koja se danas nalazi u vidljivom dijelu njegovog sarkofaga u zagrebačkoj katedrali.

Stepinac je neodvojiv od svoje poruke, želio je nadahnuti novi život u savjestima ljudi, to je čovjek koji je ljubio svoj narod nadnaravnom ljubavlju, samo su neke od poruka istaknutih na predavanju. „Stepinac je zadatak. On je jako visoko, izazovan je, uspio se približiti evanđelju i preko njega je dotakljiva ona osobnost o kojoj Isus govori u evanđelju. Doslovce, on je svjestan: tko se uhvati za stvorenje, propada s njime, tko se prihvati Stvoritelja, kraljevat će s njime,“ zaključio je dr. Batelja. Stepinac se nije bojao suda povijesti jer će pred Bogom to sve izgledati drugačije.

Predavanju je nazočio dubrovački biskup Mate Uzinić kojem je na kraju predavanja dr. Batelja darovao komplet knjiga o Stepincu „Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi.“

 

Povodom blagdana zaštitnice župe u Smokvici Gospe Kandalore, u utorak 31. siječnja, smokvičanin don Božo Baničević, župnik u Žrnovu, održao je u Smokvici, predavanje pod nazivom: "Smokvica u Vizitaciji korčulanskog biskupa Teodora Dieda 1612. god."

Svoje predavanje don Božo je temeljio na arhivskoj građi koju je marljivo prikupljao ponajviše u biskupijskom arhivu u Dubrovniku, gdje se čuva arhiv nekadašnje korčulanske biskupije, te vatikanskom arhivu.

Teodor Diedo bio je korčulanski biskup od 1611. do 1625. god. Poštujući odredbe Tridentinskog koncila biskup Diedo je tri puta vizitirao svoju biskupiju, a o tome su nam ostali opsežni podaci. U svom predavanju don Božo se zadržao na prvoj vizitaciji biskupa Dieda održanoj neposredno nakon što je preuzeo upravu biskupijom.

Ovo je vrijeme čestih upada Turaka na otok i njihovih pljačkaških pohoda što je vidljivo po mnogim kapelicama koje su srušene te Biskup zabranjuje vršenje liturgijske službe u njima dok se ne poprave.

Taksativno je nabrojen inventar župne crkve sv. Marije, te popis svih posjeda koje je župa imala. Ono što je jako bitno nabrojena su i imena svih prokuratora koji su bili zaduženi za upravljanje posjedima župe.

Iz ovog popisa je vidljivo da se većina prezimena do danas sačuvla u Smokvici.

Predavač je posebno istaknuo kako su zapisi ove vizitacije te Biskupovi dekreti koji su nakon toga usljedili pokazatelji vjerskog i društvenog života u Smokvici u prvoj polovici XVII. st.