Dubrovačka Biskupija

Članovi Schoenstattskog pokreta okupili su se u subotu 13. listopada u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku na Danu hodočasničke Gospe kojeg proslavljaju jednom godišnje. Posebnost ovogodišnjeg hodočasničkog dana bilo je krunjenje slike Marije Triput Divne koja se posebno časti u ovom pokretu za kraljicu Dubrovačke schoenstattske obitelji. Gospinu sliku okrunio je dubrovački biskup Mate Uzinić.

Na početku mise sve nazočne, među kojima i duhovnika ovog pokreta u Hrvatskoj i voditelja prvog hrvatskog schoenstattskog svetišta u Maloj Subotici kod Čakovca patera Christopha Horna, pozdravila je glavna koordinatorica Dubrovačke schoenstattske obitelji Danijela Lujo. Članovi pokreta su u procesiji do oltara donijeli krunu, cvijeće, posudu s molitvama, svijeću i veliku sliku Marije Triput Divne ukrašenu cvijećem koju je kasnije tijekom misnog slavlja biskup okrunio. U homiliji biskup Uzinić je potaknuo okupljene vjernike da Krist koji je oblikovao Marijin život bude i u središtu njihovih života te da od Marije uče kakvi trebaju biti s Isusom.

Uz članove schoenstattske obitelji iz raznih krajeva Dubrovačke biskupije na hodočasnički dan došli su i članovi pokreta iz Neuma, Mostara i Crne Gore. S dvadesetak hodočasnika iz Crne Gore točnije iz Bara, Petrovca, Budve, Tivta i Lepetana bio je i don Dean Turza koji je na kraju mise pozvao obitelji iz schonstattskog pokreta da sudjeluju u nekim programima u Crnoj Gori. Neda Radojčić Petrić u narodnoj nošnji Boke kotorske predala je biskupu dar u znak sjećanja na ovo njihovo hodočašće u Dubrovnik.

Hodočasnički dan nastavljen je svjedočanstvima vjernika o djelovanju Majke Božje u njihovom životu, slavljem saveza s posvetom novih članova, blagoslovom hodočasničkih svetišta, molitvom krunice i klanjanjem pre Presvetim Oltarskim Sakramentom. Na kraju susreta članovi Dubrovačke schoenstattske obitelji s okrunjenom slikom Marije Triput Divne, Kraljice i Pobjednice schoenstattske uputit će se do crkve sv. Đurđa u Pilama.

Što je Schoenstattski pokret?

Schoenstatt je međunarodni pokret u Katoličkoj crkvi, duhovna obitelj svećenika, žena, muževa, obitelji, mladeži i djece. To je put u savezu s Marijom pridobivati ljude za Krista, zajednički graditi kulturu ljubavi za novi kršćanski društveni poredak. U listopadu 1914.godine pater Kentenich i nekoliko mladića u jednoj maloj kapelici sklapaju «Savez ljubavi» s Marijom. Nastaje milosno mjesto. Schoenstatt je dio grada Vallendera kraj Koblenza u Njemačkoj pa je pokret dobio ime po tom mjestu, a otac Kentenich je utemeljitelj pokreta.

Bitna poruka Svetog pisma o Bogu koji ljudima iznova nudi savez sa sobom, središnja je sastavnica schoensatattske duhovnosti. Povijest spasenja svjedoči o mnogim takvim savezima. Bog zove svakoga čovjeka da stupi u taj savez, da prati njegovu ljubav i da je prenese drugima. Marija nam pri tome može biti uzor. U Njoj vidimo čovjeka koji se posve otvara za Boga i s njime živi. Ona je odobrana da bude Majkom Otkupitelja. Uzvišen na križu, Isus i nama kaže: «Evo ti Majke». Poput Marije, s Njom povezani u Savezu ljubavi, i mi možemo postati novi ljudi koji žive iz temeljne snage ljubavi.
Svi koji sklapaju Savez ljubavi žele da ih Bog i Majka Božja upotrijebe kao svoje oruđe. Oni žele biti svjedoci Božje ljubavi u sredini gdje se nalaze: u obitelji, župnoj zajednici ili u apostolskim i drugim projektima. Oni nastoje svojim primjerom pokazati da zajedno s Marijom pomažu oblikovati novog čovjeka u novoj zajednici.

Angelina Tadić

U vjerskoj emisiji „Svjetionik“ urednice Marije Đurović koja se emitira četvrtkom u 18 sati na Radio Dubrovniku dubrovački biskup Mate Uzinić u intervju o Godini vjere dao je objašnjenja i o produljenju priprave za sakrament potvrde i kasniju dob primanja krizme u Dubrovačkoj biskupiji.

Produbljenju vjere u Godini vjere pokušali smo odgovoriti i kroz pripravu za sakrament potvrde ili krizme, kazao je biskup i dodao kako smo svi svjesni da dosadašnji način priprave za taj sakrament nije odgovarao onom što bi sakrament potvrde trebao biti. Objasnio je da je u sadašnjem poretku sakramenata u Katoličkoj crkvi sakrament potvrde izdvojen iz tradicionalnog konteksta kada bi trebao biti slavljen, a to je nakon krštenja, a pomaknut u odrasliju dob kako bi bio „izričaj osobne vjere i kako bi nakon toga osoba koja je svojevoljno pristupila tom sakramentu onu krsnu milost koju je primila mogla pretvoriti u konkretni život, kako bi ono milosno djelovanje moglo postati aktivno djelovanje u ovom svijetu u kojem živimo.“ Biskup se osvrnuo i na to da se među mnogim vjernicima sakrament potvrde dosad shvaćao „kao pozdrav s vjerskom poukom, crkvom, vjeronaukom, misama i učinio se nečim što ne bi trebao bit. Ne smijemo se praviti kao da to ne primjećujemo, kao da se to ne događa. I zbog toga sada ova promjena s malim pomicanjem na zreliju dob.“ Biskup je istaknuo da se on osobno zalagao da primanje sakramenta bude još kasnije, u trećem razredu srednje škole, ali da je zbog praktičnih razloga većina svećenika odlučila da to ipak bude na kraju drugog razreda srednje škole. Pomicanjem krizme na drugi razred uvedena je i dvogodišnja neposredna priprava koja će se sastojati od dva dijela: učenja o vjeri i uvođenja u iskustvo življenja vjere u župnoj zajednici. Prva godina priprave bi bila upoznavanje vlastite vjere. O tome je biskup rekao: „ Mislim da na tom području možemo puno više napraviti nego što smo to činili dosad. Mislim da je vjersko znanje u godinama koje su prethodile, a to mogu posvjedočiti iz susreta s krizmanicima, bilo poprilično loše. Neki su se župnici hvalili kako su sveli svu poduku na nekoliko stranica skripte koju su napravili za tu prigodu. Sve se počelo minimalizirati što se tiče predaje znanja. Mislim da trebamo više poraditi na tom da naši krizmanici usvoje što više vjerskog znanja.“  „Ali to nije dovoljno da bi netko zrelo pristupio sakramentu i da bi se nakon toga mogao više uključiti u život kršćanske zajednice, a svi smo kao kršćani na to pozvani,“ istaknuo je biskup i objasnio način druge godine pripreme za sakrament krizme:„ Nitko ne mora imati isti model. Netko će se uključiti u župni zbor, zbor mladih, zajednicu mladih, u čitače, biblijsku skupinu, karitativnu skupinu ili se može osnovati i zajednica krizmanika koja će imati svoj program, a nadamo se da ćemo ga do slijedeće godine uspijeti pripremiti na biskupijskoj razini.“ Ta druga godina će pomoći mladima koji su stekli znanja, da ta svoja znanja u vjeri pretvore u praksu, da ta znanja žive u župnoj zajednici, npr. obilazeći stare i bolesne u župi ili sl.

„Želio bih, i to je nakana“ - naglasio je biskup Uzinić - “da se naši krizmanici prije samog sakramenta malo više uključe u život župnih zajednica, da se vrata naših crkava i župnih pastoralnih centara otvore za njih, da oni taj prostor dožive kao svoj, da … žive kao vjernici kako bi otkrili ljepotu toga biti vjernik , biti kršćanin. I onda da nakon krizme, ako je moguće i zbog ovoga, bar jedan veći dio njih ostane povezan sa župnom zajednicom ili s nekom grupom unutar župne zajednice... Ne bismo htjeli da priprava za sakrament bude, kako je to … bilo dosad, samo priprava za jedan spektakl u kojem će krizmanik jedan dan u godini biti u centru pažnje, u kojem će se kuma birati zbog poklona, u kojem će se roditelji truditi stilom oblačenja od svog djeteta napraviti odraslu osobe, a da ih nije briga za … vjersku dimenziju nego tek za vanjsku … što uključuje i festu na kojoj će sudjelovati veliki broj uzvanika, a nakon čega će od svega ostati veliko ništa.“

„ Razumijem ljude, razumijem njihove komentare“ – dodao je biskup - „ali onaj tko doista želi svom djetetu da bude zreli vjernik ovu promjenu treba podržati. I iako u javnosti kruže glasovi da su roditelji protiv promjene, ja sam uvjeren da većina kršćanskih roditelja koja ispravno razmišlja, a osobno sam susreo neke od njih i s njima razgovarao, ovu odluku podržava“. Svjestan je i poteškoća oko organiziranja priprave, ali on misli da će, uz animatore koji se pripravljaju, dio priprave moći preuzeti i neki od roditelja koje je pozvao da se sami angažiraju i pomognu župnicima.

„Evo, to je ono o čemu sanjam. Nadam se da ćemo toga imati više više u Dubrovačkoj biskupiji, da ćemo biti manje biskupija velikih tradicija s kojima se s pravom ponosimo, ali koje nisu i ne mogu biti odgovor na pitanje vjere u ovom trenutku i vremenu u kojem mi živimo, jer na taj način će se u budućnost samo prenijeti tradicija, a neće vjera. “ Biskup je u zaključku emisije „Svjetionik“ Radio Dubrovnika izrazio nadu da će Dubrovačka biskupija biti biskupija u kojoj će biti više življene vjere koju živimo kao pojedinci, a na koju odgovara usklik „Vjerujem!“ koji je izabran kao geslo u Godini vjere jer će tad taj naš osobni „Vjerujem!“ biti privlačan i za druge i pretočit će se u naše zajedničko 'Vjerujemo!'“

Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske i blagdan suzaštitnika Dubrovačke biskupije sv. Srđa i Baha u ponedjeljak 8. listopada dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je euharistijsko slavlje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike. Evanđeosko pitanje: „A tko je moj bližnji?“ biskup je u homiliji preoblikovao u pitanje: A kome sam ja bližnji?, potičući tako vjernike na preispitivanje i djelovanje za dobrobit bližnjih. Spominjući državni blagdan Dan neovisnosti biskup je rekao: „Što sve ovo ima s nama okupljenima danas u našoj dubrovačkoj katedrali na misnom slavlju u povodu Dana neovisnosti koje nas u mislima vraća dvadeset i jednu godinu unatrag i na onaj 8. listopada 1991. – bio je to i osmi dan srbo-crnogorske agresije na naš Grad i biskupiju tijekom koje su poginula 92 civila, 417 branitelja, 11 pripadnika Narodne zaštite i 3 vatrogasca – kad je Hrvatski sabor donio jednoglasnu Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ? Ako bismo na ovo pitanje odgovarali povezano uz evanđelje onda bi taj naš odgovor – budući da smo se mi u tom vremenu od prije dvadeset jedne godine kojega se prisjećamo i odluke koju slavimo kao Dan neovisnosti nalazili u poziciji ranjenika – moramo izraziti zahvalnost prema svima onima koji su nam se u tom trenutku učinili Samarijancima, vidjeli nas, sažalili se nad nama, pristupili nam i povili rane, bilo svojim političkim djelovanjem, poput zastupnika Hrvatskog sabora koji su dignuli svoju ruku za spomenutu Odluku ili prvog Hrvatskog predsjednika koji nas je mudro i znalački, bez obzira što tko o tome rekao i mislio, hrabro vodio prema slobodi, bilo svojim aktivnim uključivanjem u borbu za slobodu, poput hrvatskih vojnika, policajaca, narodne zaštite i vatrogasaca, bilo organizacijom i distribucijom humanitarne pomoći, u čemu veliku zahvalnost dugujemo i onima koji su nam se učinili Samarijancima u inozemstvu, bilo, na kraju, iako to na kraju ne znači da je manje važno, dapače, hrabrim svakodnevnim življenjem i osobito molitvenom podrškom svih stanovnika ove zemlje, a što našu zahvalnost kroz ovo misno slavlje uzdiže i prema Blaženoj Djevici Mariji čija krunica je bila znak naše borbe, ali i svemogućem Gospodinu Bogu kojemu svaka čast, slava i hvala za neizmjerne darove ljubavi koje nam je darovao i nastavlja darivati. Njega istovremeno molimo i za oprost za zlo koje smo počinili, a nažalost bilo je toga, udaljujući se od njega i njegove ljubavi.“

Biskup Uzinić se također kritički osvrnuo na proteklo razdoblje izdvojivši kritiku o zaboravu i čuđenju „što smo tako brzo zaboravili ono što se događalo u okolnostima Odluke o raskidu državnopravnih sveza“ i što se, slijedom tog zaborava, „lako dademo zarobiti u neke nove državnopravne sveze i što još lakše zaboravljamo one koji su u našu slobodu i neovisnost ugradili sebe“ svoje živote, slobodu, zdravlje, nekog od svojih bližnjih. Pri tom je naglasio: „Nisam protiv toga da se povezujemo s drugima, ali jesam protiv toga da to bude po cijenu zaborava onog što se dogodilo, jer je taj zaborav znak naše nezahvalnosti onima koji su nam bili Samarijanci, ali i potencijalni uzrok da se povijest ponovi u budućnosti.“ Također je potaknuo svakog pojedinca da se zapita što je on osobno učinio u proteklu dvadeset i jednu godinu da bi se učinio bližnjim ovom narodu. „Mnogi su se, parafraziram američkog predsjednika Kennedyja, nakon onih godina borbe za slobodu, a i tada je nekih bilo koji su to činili pa zato i imamo ljagu na Domovinskom ratu, pitali: ,Tko je moj bližnji?' stavljajući sebe i svoj interes u prvi plan i pokušavajući otkriti što im Hrvatska može pružiti, dok je bilo malo onih koji su se pitali: Kome sam ja bližnji?, tj.: Što ja mogu dati Hrvatskoj?, a sudeći po stanju u kojemu se nalazimo i iz kojeg nikako ne vidimo izlaz i danas je tako,“ rekao je dubrovački biskup potvrdivši to primjerima krize, sve manjeg broja brakova, sve više rastava i sve manje rođenih. „Ovome želim dodati i veliki novi egzodus mladih iz Hrvatske, umjesto da su nam se oni koji su otišli vratili, koji se uobličava u novo pitanje, a ono je u čijem je interesu, a očito postoji neki interes kad se svako malo kroz medije šalje poruka o nekom kanadskom ili novozelandskom raju, to da Hrvata u Hrvatskoj ima sve manje?“, dodao je te spomenuo i zakone koje današnji Hrvatski sabor donosi ili ih Vlada priprema, a koji se hvale svojim liberalističkim dosezima. „Ovdje možemo uključiti i Kurikulum zdravstvenog odgoja i potpunu marginalizaciju uloge roditelja i njihovih vjerskih i moralnih načela u odgojnom procesu jer njih sa svim treba upoznati i zatražiti njihovu podršku, ali im se ne daje pravo odlučivanja.“

Biskup je usporedio i ulogu molitve, Boga i Crkve prije dvadeset i jednu godinu i danas: „Htio bih se, svjestan da je ovo posljedica nečeg drugog, a to drugo je da smo izgubili vjeru koja nas je nosila stoljećima i pomogla nam kao narodu opstati u teškim vremenima, zapitati i o ulozi molitve, Boga i Crkve u ovom društvu onda prije dvadeset i jedne godine i o ulozi molitve, Boga i Crkve danas, dvadeset i jednu godinu kasnije, kad mnogima molitva ne treba, Bog ih ne zanima, a Crkva im smeta. Ne kažem da i mi u Crkvi – kad kažem mi mislim na sve članove Crkve bez obzira na službu – nismo svojim neautentičnim ponašanjem tome doprinijeli, ali mi se ipak čini da nam se mnoge loše stvari koje nam se događaju, događaju jer smo tako brzo prešli „na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji (nas) zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo“. Nadam se da će nam Godina vjere u koju za tri dana ulazimo pomoći da se ponovo vratimo onom izvornom evanđelju, evanđelju Isusa Krista koje nas ne uči tko je naš bližnji, nego kome bismo mi trebali biti bližnji.“

U molitvi vjernika molilo se, uz ostalo, za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana kao i nedavno preminulog predsjednika Hrvatskog sabora Borisa Šprema. Nakon mise otpjevana je državna himna "Lijepa naša."

Angelina Tadić

Svečanost podjele mandata dubrovačkim vjeroučiteljima održana je u četvrtak, 20. rujna u dvorani Biskupskog ordinarijata u Dubrovniku. Pozdravljajući okupljene pročelnik Katehetskog ureda mr. don Josip Mazarekić istaknuo je kako je ovo prvi put da je u biskupiji organizirana svečanost podjele trajnih i privremenih mandata. „Neka sve ovo što radimo, odgajamo djecu i mlade za vjeru i život Gospodin blagoslovi da možemo izvršiti zadaću koju nam povjerava Bog i Crkva, a biskup za to daje mandat.“ Nakon molitve Vjerovanja dubrovački biskup Mate Uzinić podijelio je vjeroučiteljima trajne i privremene mandate.

U prigodnom nagovoru biskup Uzinić je svećenicima vjeroučiteljima poručio da služba koju imaju u školi ne bude na štetu one župničke službe, da vjeronauk u školi ne isključi vjeronauk u župnoj zajednici koji može biti organiziran na različite načine. Vjeroučitelje laike biskup je pozvao da uz ono što čine u školi pronađu vremena za prisutnost u župnoj zajednici kako se njihovo vjeroučiteljsko zvanje ne bi pretvorilo u zanimanje. Potaknuo ih je da budu otvoreni suradnji sa župnicima, a župnike da budu otvoreni suradnji s laicima. „Nadam se da će vaša prisutnost u župnoj zajednici biti plodonosna ne samo za vas osobno nego i za djecu koju poučavate jer će vidjeti da živite ono što govorite,“ rekao je biskup. A sve je podsjetio da je primanje mandata tek početak osobnog rasta i spoznaje u vjeri nakon završenog fakulteta. To je jedan novi početak i sada treba ponovo raditi na sebi, svaki dan ponovo učiti i truditi se. Preporučio je vjeroučiteljima sudjelujovanje u permanentnom obrazovanju u biskupiji kao i na katehetskim školama koje se organiziraju da bi im pomogle na pravi način odgovoriti vjeroučiteljskom zvanju u ovom vremenu.

Mandate su dobili: s. Vianeja Kustura, don Marin Lučić, don Robert Čibarić, Šime Zupčić, fr. Krunoslav Batinić, fra Ivica Karatović, fra Prele Gjurashaj, don Stipo Zadro, s. Zlatka Martinović, s. Barbara Bagudić, s. Branka Plenča, Hrvoje Vuica, Josip Kačunić, Mario Milovac, Ljudevit Cikojević, Ivana Podnar, Anita Vidojević i Duje Runje. Vjeroučiteljima je također prikazana prezentacija koja problematizira njihove svakodnevne probleme, a odgovore nudi kroz stihove Petra Hektorovića iz "Ribanja i ribarskog prigovaranja".

Brojni vjernici i ove su godine hodočastili u svetište Gospe od Milosrđa u Dubrovniku na blagdan Male Gospe kako bi se utekli zagovoru Blažene Djevice Marije. Mise su slavljene od 4 sata ujutro, pa sve do 11 sati svakog punog sata. Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje u 19 sati predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.

U propovijedi biskup je naglasio Marijino posebno poslanje u povijesti, a to je rođenje Isusa Krista u kojemu je Bog odlučio postati S nama Bog. „To isto poslanje, dakako na drugačiji način, i naše je poslanje.“, rekao je biskup. No, istovremeno je naglasio da donošenje drugima Isusa Krista i prenošenje vjere u Isusa Krista sljedećim generacijama, nikad nije bilo lako. Nadovezujući se na to, osvrnuo se i na aktualna događanja: „Ne mogu, budući da živimo u ozračju razmišljanja o tome, ne spomenuti i zdravstveni odgoj koji se eksperimentalno uvodi u naše škole, a kojim se, umotano u lijepe i poželjne stvari kao što su zdrav život, prevencija ovisnosti i nasilničkog ponašanja – s čim se svi možemo složiti – našoj djeci kroz tzv. spolnu i rodnu ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje, želi ponuditi i iskrivljen pogled na čovjeka s kojim se velika većina roditelja ne slaže, a upravo roditelji, kao oni koji su svojoj djeci dali život, imaju izvorno, prvotno i neotuđivo pravo da odgajaju svoju djecu i da taj odgoj bude u skladu sa njihovim ćudorednim i vjerskim uvjerenjima, ali i da se svim zakonskim sredstvima usprotive namjerama onih koji žele njihovu djecu prisiliti da pohađaju pouku koja je protivna takvim uvjerenjima.“ Na samom kraju propovijedi biskup je ohrabrio okupljene vjernike: „I kad nam se čini da nema nade, da je sve propalo, trebamo znati da Bog može i hoće promijeniti stvarnost, da se može i danas utjeloviti. Preduvjet za to ja potpun i nesebičan naš: Neka mi bude! Ovo znači plivati protiv bujice koja je, uvijena u prividno dobre nakane kao što je život, zdravlje, prevencija, zahvatila i mnoge kršćane, a onda bez obzira na cijenu – makar ta cijena bila povratak na ono razdoblje prije 313. ili '90-tih prošlog stoljeća kad su nas otvoreno progonili i smatrali građanima drugog reda – birati drugačije putove od onih koji se nude kao poželjni i suvremeni, nasljedujući Krista do kraja, bez pridržaja i bez kompromisa. Ovo je onaj poziv koji je Bog po anđelu uputio Mariji kad je tražio njezin pristanak za utjelovljenje. Ovo je poziv koji Bog po današnjem blagdanu proteže i na nas, tražeći od nas da se i po nama, na naš način, kroz vjerodostojan i beskompromisan kršćanski život, utjelovi u ovaj svijet.“

Ovim euharistijskim slavljen završena je svečana proslava blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije u svetištu Gospe od Milosrđa. Za ovaj blagdan vjernici su se u svetištu pripremali devetnicom koju su vodili fra Željko Cestar iz Varaždina, fra Miljenko Šteko iz Međugorja i fra Ivica Petanjak iz Rijeke.

Dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je u nedjelju, 2. rujna euharistijsko slavlje u župama Gospe od Ružarija u Liscu i sv. Marije Magdalene u Banićima i u službu uveo novog upravitelja tih dviju župa fra Luku Zorića, koji će ove dvije župe posluživati iz franjevačkog samostana u Slanom.
Pozdravljajući biskupa župnik Zorić mu je zahvalio na iskazanom povjerenju i dolasku u ove dvije župe da bi ga uveo u pastoralnu službu, ali i da bi bio blizak vjernicima ovih dviju župa zbog tragedije koja se dogodila u župi Banići prije nekoliko mjeseci. Ističući da mu je poznato koliko je biskup bio potresen tim događajem, fra Luka je slikovito usporio duhovno stanje u ovim dvjema župnim zajednicama sa slikom Mojsija i Izraelaca u pustinji. "Naš Mojsije, koji bi nas trebao povesti Bogu, je ovdje s nama", zaključio je fra Luka.
Osvrćući se na liturgijska čitanja biskup Uzinić je u homiliji govorio o licemjerju kojemu se Isus oštro protivio. "Najgore što nam se može dogoditi nije grijeh, svi griješimo, nego licemjerje koje nam ne dozvoljava suočavanje s grijehom i obraćenje bez kojega se neće i ne može vjerovati Isusu i biti zajedno s njim. Ako to primijenimo na ovaj tragični slučaj koji nas je sve pogodio, onda možemo reći da najgore zlo koje nas može pogoditi ne bi bila tragedija koja se dogodila, a koju ne možemo promijeniti i s čim se moramo kao kršćani suočiti, nego bi bilo naše licemjerno upiranje prstom u druge, umjesto da se svatko od nas zagleda u svoju nutrinu, suoči sa zlom u sebi i krene putem obraćenja,“ poručio je, uz ostalo, dubrovački biskup na misi u župi Banići, koju je namijenio za pok. Marka Kraljevića i njegovu obitelj, ali u kojoj je molio i za župnu zajednicu i njihovog novog župnika te pozvao okupljene vjernike da se u svojim molitvama sjete  i svog bivšeg župnika, don Ivice Sinanovića, u njegovoj teškoj situaciji suočavanja s onim što se dogodilo.

Učenici i profesori Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića u Dubrovniku okupili su se u ponedjeljak, 3. rujna u crkvi sv. Ignacija i euharistijskim slavljem započeli novi školsku godinu. Misu je predvodio dubrovački biskup Mate Uzinić, a koncelebrirali su ravnatelj gimnazije mr. don Bernardo Pleše i duhovnik don Marin Lučić. Euharistijsko slavlje animirali su učenici škole, a na misi su molili za bivšu vjeroučiteljicu i tajnicu škole pokojnu s. Slavicu Vicić koja je preminula ovoga ljeta kao i za sve koji su ugradili svoje živote u djelovanje škole, a nisu više među živima.

Zazivanje pomoći Duha Svetoga na početku školske godine znači „da se nalazimo pred nečim važnim, svjesni da naše ljudske sposobnosti nisu dostatne,“ rekao je u propovijedi biskup Uzinić. Nova školska godina je to nešto zaista važno u našem životu, sami ne možemo odgovoriti izazovu onog što se od nas očekuje, „zato smo tu ne samo zbog sebe, nego i jedni za druge, ali i svi zajedno pred Bogom u molitvi, jer znamo da nismo niti jedni drugima dostatni, koliko god smo jedni drugima važni, da nam je uz ono što možemo i trebamo davati jedni drugima, a i sami činiti, potreban također On i njegova milost, da nam je potreban njegov Duh Sveti,“ rekao je biskup.

„Opravdano se pitati, možda se to pitaju i neki od vas, ima li od ovoga ikakve koristi. Mi vjernici vjerujemo da ima. Istina, neće nas ova molitva poučiti hrvatskom, engleskom, grčkom ili latinskom jeziku, povijesti, geografiji, kemiji, matematici, fizici itd., ali će nam dati nešto puno važnije i vrjednije bez čega je sve to veliko ništa,“ istaknuo je dubrovački biskup navodeći riječi psalmiste o vjerniku koji razmišlja o zakonu Božjem što ga čini mudrim, razumnim i čuva ga od zla puta. To je „ona posebnost koju nam može i hoće dati ovaj naš stav poniznosti pred Bogom i molitva za darove njegovog Duha Svetoga koji će onda dati pravu vrijednost i svemu drugome jer će to drugo, naša znanja i stečene vještine, biti na pravi način upotrjebljeno i usmjereno prema onomu čemu bi trebalo voditi sve naše školovanje, a osobito školovanje u jednoj gimnaziji poput ove.“

Biskup Uzinić skrenuo je pozornost i da školovanje treba voditi tome „da i mi u svojoj sredini, dakle najprije ovom Gradu, biskupiji, narodu, a onda i svim ljudima dobre volje posvjedočimo da smo pomazani Duhom Svetim, ali i da to pomazanje nije za našu osobno korist, nego da je svatko od nas pojedinačno pozvan i poslan 'blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje'.“ „Jer tko će to biti – pitam i sebe i vas – tko će preobraziti ovo društvo i učiniti ga po Božjoj mjeri, ako to nećemo učiniti mi?,“ ustvrdio je biskup dodavši kao se u tome vidi posebnost biskupijske klasične gimnazije.

Molitvom Duhu Svetom dubrovački klasičari su započeli školsku 2012./2013. godinu.

Koncertom "Skaži mi, Gospodi" pravoslavnog crkvenog hora "Sveti Vasilije Ostroški i Tvrdoški" održanom u pravoslavnoj crkvi Svetog Blagoveštenja

u Dubrovniku u utorak 27. ožujka manifestacija Dani kršćanske kulture dobila je novu dimenziju, odnosno iz de facto dana katoličke kulture postala

je ono što u nazivu piše – kršćanska. U uvodnoj riječi u dupke punoj crkvi dubrovački paroh i arhijerejski zamjenik episkopa Goran Spajić,

pozdravljajući uzvanike i posjetitelje, pozdravio je i dubrovačkog biskupa Matu Uzinića, inicijatora toga susreta. Istaknuo je kako je ovaj koncert

prvi primjer suradnje dviju Crkava u Republici Hrvatskoj u sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture te izrazio nadu da je to samo početak koji će

donijeti dobre plodove zajedništva i razumijevanja. "Nema boljeg mjesta za druženje i upoznavanje nego što je to polje kulture i to kulture koja

izvire iz dubine pobožne duše koja u Bogu vidi Oca, a u licu brata prepoznaje samoga Krista", istaknuo je paroh Spaić i dodao: "Nama je potrebno

druženje, osobito u kulturi, ali i upoznavanje na svim poljima rada i djelovanja jer su predrasude kao plod egoizma, lažnih znanja i poluistina,

prouzrokovale našim Crkvama i narodima brojne nevolje. Svjesni naših razlika koje nas dijele, nastojimo produbiti saznanja jednih o drugima i

naprosto svakom učiniti očiglednom činjenicu da baštinimo jednu vjeru u raspetog i uskrslog Gospodina Isusa Krista, Spasitelja svih ljudi i vremena,

jedinog pravednog suca pred kojim polažemo račune u vremenu i u vječnosti. Tko će ako ne mi kršćani, kao i oni koji izabraše biti "ludi radi Krista",

raditi na pomirenju i jedinstvu, stati na put mržnji i podjelama, ukazati na istinu da bolja budućnost pripada onima koji u nju vjeruju i koji su je

spremni graditi".

Na početku programa zbor je otpjevao molitvu "Otče naša" koji su okupljeni poslušali stojeći, u uobičajenom liturgijskom molitvenom stavu. Na

programu su bili pravoslavni duhovni napjevi autora D. Bortnjanskog, S. Mokranjca, P. I. Čajkovskog, V. Berdovića kao i nepoznatih ruskih autora.

Mješovitim zborom iz Trebinja dirigirala je voditeljica zbora profesorica Stojanka Gudelj, solistica je bila Jelena Kovačević, a recitator Milisav

Sukonjica. Dugotrajnim pljeskom slušatelji su nagradili ne samo njihovo sudjelovanje na Danima kršćanske kulture nego i izvrsnu interpretaciju.


Mješoviti višeglasni crkveni zbor "Sveti Vasilije Ostroški" započeo je djelovati pri Sabornom hramu svetog preobraženja Gospodnjeg u Trebinju

1892. godine.


Angelina Tadić

Mate Uzinić rođen je 17. rujna 1967. godine u Dubravi, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. U Dubravi je pohađao osnovnu školu, a gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Nakon obavezne vojne službe u trajanju od godinu dana (1986./1987.) na poluotoku Prevlaka, na Teološkom fakultetu u Splitu završava studij filozofije i teologije te postiže akademski stupanj bakalaureat 1993. godine. Zaređen je za svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije 27. lipnja 1993. godine.

 

Tijekom tri godine obnašao je pastoralnu službu u župama Omić i Otrić-Struge. Godine 1996. nastavio je studij u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu, postigavši 2000. godine licencijat iz crkvenog i civilnog prava. Po povratku u Split od 2000. do 2002. obnaša službu sudskog vikara i suca na Crkvenom interdijecezanskom sudu I. stupnja u Splitu i ujedno pastoralnog suradnika u župi Strožanac-Podstrana. Od 2001. rektor je Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Od 2002. godine član je Prezbiterskog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije a od 2004. Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja.

 

Dubrovačkim biskupom imenovan je na blagdan sv. Franje Saleškog 24. siječnja 2011. godine, a za biskupa je zaređen u dubrovačkoj katedrali na blagdan sv. Josipa 19. ožujka iste godine.

 

Službe u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji:

• Predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života (20.10. 2011. - 13.10. 2016.)
• Član Biskupske komisije HBK za odnose s državom (23.1.2012. - 12.11. 2015.)
• Predsjednik Pravne komisije HBK (31.3.2011. - 15.11.2012.)
• Član Pravne komisije HBK (15.11. 2012. - 13.10. 2016.)
• Član mješovite komisije HBK-a i HKVRP-a - od 15.11.2012. 
• Predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj - od 10.11.2015.

 

Osim hrvatskoga jezika govori i piše na talijanskom jeziku, a poznaje i engleski.