• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

U dominikanskoj crkvi sv. Dominika u Dubrovniku u nedjelju 7. listopada proslavljen je blagdan Gospe od Ružarija. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji s priorom dominikanskog samostana fr. Nikolom Miočem, učiteljem novaka fr. Leopoldom Nosom i ostalom braćom dominikancima, kao i gvardijanom franjevačkog samostana Male braće fra Veselkom Grubišićem.

Na samom početku prior Mioč je pozdravio biskupa i cijelu okupljenu vjerničku zajednicu, te zahvalio biskupu za njegovu prisutnost.

Biskup se u svojoj propovijedi prisjetio pobjeda ostvarenih zagovorom Blažene Djevice Marije, počevši od one kod Lepanta 1571. godine koja je bila i povod utemeljenja ovog blagdana, kao i mnogih drugih, napominjući da bismo im mogli pridružiti i onu iz Domovinskog rata u kojemu je krunica bila nošena oko vrata i moljena po obiteljima, crkvama i trgovima, te omogućila pobjedu u ratu u kojemu po nikakvoj ljudskoj logici nismo trebali biti pobjednici.

Biskup je, govoreći o Mariji, naglasio potrebu usmjerenosti na Isusa Krista: „Sve što se odnosi na Mariju – njezinu veličinu među ženama i ostvarenje velikih dijela po njoj – nužno je povezano s onim koji joj je u današnjem evanđelju naviješten, Bogom koji je po njoj odlučio preuzeti ljudsku naravi i postati čovjekom. Čitav je Marijin život, od bezgrešnog začeća do uznesenja na nebo, povezan s Njim i usmjeren prema Njemu. On, Bog koji po njoj želi postati čovjekom, onaj je koji njoj i njezinom životu daje značenje i čini je od nepoznate i pobožne djevojke, najpoznatijom i najvećom od svih žena.“

Na kraju misnog slavlja uslijedila je već tradicionalna molbenica Kraljici svete krunice u kojoj se okupljena vjernička zajednica utekla pod zaštitu i zagovor Blažene Djevice Marije.

Šime Zupčić

U organizaciji Stručnog društva za suzbijanje boli i Opće bolnice Dubrovnik u hotelu Astarea u Mlinima od 4. do 8. listopada održava se Treći međunarodni kongres pod nazivom: „Suzbijena bol – život dostojan čovjeka.“ Na okruglom stolu u petak 5. listopada sudjelovao je i dubrovački biskup Mate Uzinić. Govoreći o stavu Crkve prema patnji i boli biskup je rekao da Crkva podržava umanjivanje boli i pomaganje čovjeku da dostojanstvenije živi. No, citirajući protestantskog teologa Dietricha Bonhoeffera, naglasio je da je patnja tj. bol ujedno i put prema slobodi, a oslobođenje u patnji sastoji se u tome da se stvar iz svojih ruku prepusti u Božje ruke.

Na samom okruglom stolu govorilo se i o velikom projektu na području juga Hrvatske, a to je otvorenje 30 kreveta palijativne skrbi u Općoj bolnici Dubrovnik koje se treba uskoro ostvariti. Sve to je moguće i zbog moralne, ali i financijske potpore između ostalog i Dubrovačke biskupije. Naime, Dubrovačka biskupija, Grad Dubrovnik, Dubrovačko – neretvanska županija, te zaklada Blaga djela financijski su omogućili otvorenje tih 30 mjesta, a po potrebi financirat će i dodatnih 30, dakle ukupno 60.  

Na samom kraju biskup Uzinić je kazao da podržava inicijative Stručnog društva za suzbijanje boli, te zahvalio na pozivu i izrazio radost da je bio sudionik okruglog stola. S obzirom da se na okruglom stolu govorilo i o pomanjkanju medicinskog osoblja koje bi se specijaliziralo u palijativnoj skrbi, povezao je to s nedostatkom svećeničkih zvanja u Dubrovačkoj biskupiji, jer biti medicinska sestra i biti svećenik su pozivi, naglasio je biskup. „Trebamo zajednički djelovati da među mladima imamo ljude koji će htjeti nešto napraviti ne zbog toga da budu uspješni u društvu, da budu dobro plaćeni, nego da mogu više dobra napraviti. A i naša svećenička služba i vaša sestrinska je prije svega zvanje koje ima dimenziju željeti ostaviti ovaj svijet boljim nego smo ga pronašli!“, zaključio je biskup Uzinić.

Šime Zupčić

Biskup msgr. Mate Uzinić primio je u četvrtak 23. kolovoza u prostorijama Biskupskog ordinarijata zlatne hrvatske vaterpolske olimpijce iz Dubrovnika i čestitao im na osvojenoj zlatnoj medalji na Olimpijskim igrama u Londonu. S dubrovačkim biskupom susreli su se Andro Bušlje, Niška Dobud, Maro Joković, Sandro Sukno i pomoćnik izbornika hrvatske reprezentacije Elvis Fatović. "Doista vas je bilo lijepo vidjeti ne samo u bazenu nego i kasnije kako ste to proslavili i na način na koji ste istaknuli lik sv. Vlaha", rekao je biskup Uzinić, odbacivši neke interpretacije toga čina kao čina regionalizma. "Nakana je bila počastiti onoga koji je bio uz vas i koji vam je pomogao kao što već stoljećima pomaže ovaj Grad. Nadam se da će on biti onaj koji će biti s vama u vašim životima ne samo u bazenu nego i izvan bazena, da će vas pratiti i pomoći vam postići onu konačnu nakanu biti s Bogom u vječnosti čemu smo svi usmjereni." Biskup Uzinić također je istaknuo pozitivan primjer koji dubrovački vaterpolisti pružaju mladima, pokazujući im da se uz rad i žrtvu može imati osmišljen i zdrav život. "Drago mi je što ste ono svoje profesionalno spojili s onim vjerskim i što to može funkcionirati", rekao je biskup.
Sa zlatnim reprezentativcima bio je i vjeroučitelj Krešimir Marković koji je nekima od njih predavao vjeronauk te ostao u kontaktu i nakon srednjoškolskog obrazovanja. Istaknuo je kako se vaterpolisti "Juga" godinama spremno i rado odazivaju akcijama dubrovačke Crkve, od humanitarne akcije "Podijelimo radost Božića", sudjelovanja u Festi sv. Vlaha, snimanja promotivnog spota za najavu Susreta hrvatske katoličke mladeži 2014. u Dubrovniku, a ove godine i kao apostoli na Veliki četvrtak. Izrazio je nadu da će se ta dobra suradnja nastaviti.
Uime vaterpolista biskupu je na dugogodišnjoj suradnji Vaterpolskog kluba "Jug" i Dubrovačke biskupije zahvalio Elvis Fatović, spomenuvši i nadbiskupa Želimira Puljića koji im je pružao podršku, posebice pri otvaranju Jugovog bazena. Obećao je odaziv vaterpolista u budućim aktivnostima Crkve u Dubrovniku.
Na kraju ugodnog druženja biskup Uzinić je dubrovačkim olimpijskim pobjednicima uz zlatnu osvojenu medalju darovao zlatni medaljon sv. Vlaha, a uime zlatnih olimpijaca Nikša Dobud biskupu je predao loptu s njihovim potpisima.

Puno je onog što nas i u nama samima i oko nas odvraća od jedinstva i molitve za jedinstvo, poručujući nam kako ovo što večeras činimo nema nikakvog smisla. Zato večeras sebe i svoju slabost, pa i taj besmisao, želimo položiti u ruke Gospodina našeg Isusa Krista. 'Svi ćemo se izmijeniti pobjedom Gospodina našeg Isusa Krista', poručuje geslo ovog molitvenog susreta. On, Isus Krist, Pobjednik nad osnovnom podjelom u kojoj je uzrok svih podjela, podjelom između Boga i čovjeka, može i hoće dati ovom što večeras činimo, pravi smisao i ujediniti našu razjedinjenost. Poučeni iskustvom prošlosti, u kojoj smo se udaljavali jedni od drugih kad god bismo gubili Krista i obrnuto, s Kristom, u Kristu i po Kristu, želimo ići naprijed postojano i nepokolebljivo u dijalogu i ljubavi, znajući da naš trud neće i ne može biti 'neplodan u Gospodinu'. U Njemu – vjerni onom svome i poštujući ono drugih – želimo sve više primjećivati ono što nas povezuje i sve manje isticati ono što nas dijeli. On je, makar i ostaju ožiljci, sposoban zacijeljeti sve rane, uključujući i onu bolnu ratnu ranu koja još krvari. Pred Njim želimo pružiti ruku zajedništva, uz jasnu poruku da zlo i mržnja nemaju vjersku pripadnost, da su ratovi i podijele ljaga na našim licima i licima naših Crkava, ali i izdaja našeg poslanja i svega onoga što je On govorio i činio za spasenje ljudi. Ispovijedajući Njega kao jedinog spasitelja i moleći ga za oproštenje, želimo se otvoriti međusobnom dijalogu, ali i dijalogu s onima vjeruju drugačije od nas ili uopće ne vjeruju. Nastavljajući međusobni dijalog vjerujemo da ćemo Dubrovnik – koji nazivamo i hrvatskom Atenom – uspjeti zajednički pretvoriti u Areopag, mjesto susreta u dijalog između nas koji smo tražili i našli to što smo tražili u Gospodinu našem Isusu Kristu, sa svima onima koji iskreno traže 'nepoznatog Boga', ali ga – možda zbog nas i naše razjedinjenosti – ne nalaze ili nalaze na drugim mjestima, u nekim drugima osobama, filozofijama, idejama...

S pouzdanjem u Gospodina našega Isusa Krista u kojemu je moguće sve što je dobro i plemenito, a moleći zagovor Bogorodice Marije, koju u našoj dubrovačkoj katedrali slavimo kao Gospu od Porata, radosno i otvorena srce pozdravljam Njegovo Preosveštenstvo episkopa Zahumsko-hercegovačkog i Primorskog Grigorija Durića. Vladiko dobrodošli u Dubrovnik! Dobrodošli u srce Dubrovnika, dubrovačku katedralu i na ovo ekumensko bogoslužje! Svoju dobrodošlicu upućujem i poštovanom dubrovačkom parohu protojereju-savroforu Goranu Spaiću, protojereju-stavroforu Slavku Zorici, predsjedniku pravoslavne općine u Dubrovniku gospodinu Rastku Barbiću i svim pravoslavnim vjernicima koji su nam se pridružiti u molitvi za jedinstvo Kristove Crkve.

Pozdravljam msgr. Petra Palića, generalnog vikara Dubrovačke biskupije, prečasnog Ivicu Pervana, dubrovačkog dekana i biskupijskog povjerenika za ekumenizam i dijalog kojemu zahvaljujem za uloženi trud oko organizacije i pripreme ovog ekumenskog bogoslužja, katedralnog župnika don Stanka Lasića, prisutne svećenike, redovnike i redovnice, naš katedralni zbor i sve vas dragi katolički vjernici ovog grada i biskupije, koji ste svojim dolaskom na ovo ekumensko bogoslužje pokazali i dokazali da je dijalog među razjedinjenim Crkvama moguć i da molitva za jedinstvo Kristove Crkve nema alternativu.

Među nama je i izaslanica Predsjednika Republike za jugoistočnu Europu, naša sugrađanka gospođa Romana Vlahutin. Srdačno je pozdravljam! Pozdravljam i sve druge predstavnike društveno-političke zajednice i medija.

Homilija episkopa Grigorija Durića:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!

Preuzvišeni oče biskupe, prezbiteri, đakoni i vjerni narode ovdje sabran. Prihvatio sam poziv i izuzetnu čast preuzvišenog biskupa, načelnika Crkve Dubrovačke da vam na ovom svetom mjestu u katedrali Blažene Djevice Marije uputim nekoliko riječi o ovoj važnoj temi. Ni jednoga trenutka ne zaboravljam koliko je ozbiljan izazov i kakvu odgovornost nosi svaka izgovorena riječ. Dovoljno je podsjetiti se koliko je vjekova prošlo a da hrišćani Istoka i Zapada nisu razgovarali blisko i otvoreno u crkvenoj atmosferi želeći da u svemu, a prije svega u međusobnim odnosima, budu učenici Krista Gospoda koji nam je dao novu zapovijest: da ljubimo jedan drugoga kao samoga sebe. Dao nam je zapovijest o apsolutnoj i savršenoj ljubavi tražeći od nas istovremeno i minimum i maksimum. Minimum: da volimo oni koji nas vole, i maksimum: da volimo i one koji nas ne vole. Tako nas je naš Bog i Učitelj uzdigao do najvišeg mogućeg zvanja koje čovjek može imati: da budemo ljubljeni učenici njegovi i propovjednici jevanđelja njegovog. A propovjednik jevanđelja trebalo bi da bude blagovjesnik novine koju Kristus donosi u svijet, propovjednik i ispovjednik blagovijesti o novom etosu darovanom od Krista, o etosu i načinu života koji praštanjem i ljubavlju poražava zlo preobražavajući ga u dobro.

Mogao bih, braćo i sestre, da govorim dugo, da se vraćam u istoriju podsjećajući se mnogih i značajnih stvari, mogao bih vam pričati o umjetnosti koja nas spaja i o onome što nas razdvaja ili čak o budućnosti, ali to bi bilo samo moje viđenje. Jer budućnost je u rukama Božjim. I sud je u rukama Božjim. Hrišćanska etika, ako bismo je htjeli najsažetije izraziti, etika je praštanja i neosuđivanja.

Zato želeći da izbjegnem suvišne riječi, da sačuvam toplinu ovog susreta, ne nalazim bolju i snažniju riječ od one koja je našla svoje mjesto i u samoj božanskoj liturgiji i našoj najvažnijoj molitvi Očenašu. A ta riječ je uslov za kršćanski život. Ona je početak oslobađanja od grijeha i vratnice pokajanja, ali je još više od toga iskorak u vječnu slobodu ljubavi. Ona ima takvu moć da zagrli i onoga koji nas ne voli i da otopi mraz mržnje i u onome koji zlo misli. Važna je i zato je treba izgovoriti s izuzetnom odgovornošću imajući u vidu najprije Onoga koji ju je na način kako treba izgovarao, samoga Krista. Ona je preduslov svakog jedinstva. Znamo da postoje i uslovi za jedinstvo hrišćana. Ali nikome nije zabranjeno da iskrenim srcem i smirenim duhom izgovori tu riječ. Svjestan njene težine i smisla ja ću je izgovoriti pred vama. A ta riječ glasi: Oprostite! I treba da je govorimo uvijek iznova. Oprosti nam, Bože, grijehe naše. I jednako tako snažno i iskreno: Oprostite, braćo i sestre! Jer Otac naš oprostit će nama dugove naše samo ako i mi opraštamo dužnicima svojim. Večeras na ovom svetom mjestu u ovoj prelijepoj katedrali i u ovom čudesnom gradu imam potrebu kao hrišćanin i episkop izgovoriti ovu hrišćansku riječ: Oprostite!

Svuda je zemlja Gospodnja kao što se i mi u ovom trenutku nalazimo na zemlji Gospodnjoj. I svako mjesto i grad i kraj zaslužuju i primaju Božji blagoslov. Ali sam duboko uvjeren da je današnji susret utoliko važniji zato što se događa u Dubrovniku, u gradu svjetlosti i ljepote, gradu susreta svjetova. Dubrovnik nije granica između Istoka i Zapada, on je uvijek bio njihova spona. Iako je preživio mnoge nesreće nadasve je grad sreće i gostoprimstva jer on dočekuje i ide u susret drugima. Utoliko je značajnije današnje naše susretanje u prizivu mira, blagoslova i jedinstva kojem treba da teži svaka duša žedna živoga Boga. Treba da hitamo tom izvoru kao jelen na izvore voda, da se napojimo vodom živom, Kristom Bogom, jer je to i put i cilj i smisao. U tome smo, duboko vjerujem, već svi saglasni. Ako netko hita istom cilju različitim putevima neka zbog toga ne povređuje drugoga. I kad stigne i nađe hljeb života neka se okrijepi i obraduje i neka dijeli radost sa svijetom i svima. Radost života.

U toj radosti, u ovom domu Božjem, pozdravljam vas mirom Božjim želeći jedinstvo svih u Kristu.