Dubrovačka Biskupija

02 Tra

Cvjetnica u Dubrovniku

Objavljeno u Vijesti

Na Nedjelju muke Gospodnje, 1. travnja, po prvi put je ispred crkve Sv. Vlaha održan obred blagoslova maslinovih grančica kojim započinje svečano euharistijsko slavlje Cvjetnice. Biskup Mate Uzinić blagoslovio je maslinove i palmine grančice nakon čega se procesija uputila prema katedrali gdje je nastavljeno euharistijsko slavlje s pjevanjem Muke po Marku. Pjevanje muke predvodili su katedralni zborovi sa solistima, te generalni vikar don Petar Palić i katedralni župnik don Stanko Lasić.

U homiliji biskup Uzinić je, govoreći o posebnoj perspektivi evanđelja po Marku, rekao kako on u svom izvještaju pokazuje "one od kojih se najviše očekivalo, Isusove učenike, kao one koji su najmanje dali – oni Isusa ne razumiju, oni rade promašaj za promašajem – dok istovremeno pokazuje izuzetno pozitivan doprinos Isusovoj muci, iznenađujuće razumijevanje i hrabrost od onih od kojih se to najmanje očekivalo". Marko je kroz povijesne događaje o Isusovoj muci želio prepričati i opisati i događaje svoga vremena "kako bi u svojim suvremenicima probudio novu nadu, sposobnost nadići strah i prijetnje smrću, ali i pronaći put prema obraćenju. Ovo nam u našim osobnim, društvenim i crkvenim situacijama može i te kako biti od pomoći." Biskup Uzinić posebno se zadržao na tri bitne teme: promašaj izabrane dvanaestorice, vjernost žena i Isusovo neodbacivanje onih koji su zakazali.
Govoreći o promašaju izabrane dvanaestorice, biskup je rekao: "Čini se da nema razlike između njih i političkih i religioznih vođa koje su dale ubiti Isusa. Jedina razlika, koja ih ne opravdava, je u tome da ono što čine, odnosno ne čine, oni ne čine iz zlobe, nego zbog slabosti. Onima koji se nalaze u njihovu društvu u Markovo vrijeme, ali i u svim drugim vremenima nakon toga, pa i u našem vremenu, Marko poručuje kako je važno shvatiti svoju situaciju, trgnuti se i, poput Petra i drugih, krenuti putem obraćenja."
Istaknuvši vjernost neodabranih među kojima osobito mjesto zauzimaju žene koje u Markovu evanđelju imaju pozitivnu ulogu, biskup je kratko opisao njihove uloge u Isusovu životu. "Da ipak ne bismo pomislili da su samo žene pozitivne, primijetit ćemo i neke muškarce poput Šimuna Cirenca koji mu je pomagao nositi križ umjesto učenika koji su pobjegli, poganskog satnika koji je u umirućem Isusu prepoznao Sina Božjega, za razliku od učenika koji su ga takvim prepoznavali samo dok je bio živ i perspektivan kao mogući Mesija i Josipa iz Arimateje koji je za Isusova života bio potajni učenik, ali se sada hrabro pobrinuo za Isusov ukop." I u Markovu vremenu sigurno je bilo mnogih, među njima i pogana "koji su progonjenoj Crkvi bili blizu, koji su se u teškim situacijama, makar su drugi smatrali da oni ne spadaju u tu kategoriju, pokazali dosljedni i vrijedni." I danas većina kršćana ne dolazi na misu, ali u pravom trenutku znaju biti na pravoj strani, na strani Krista raspetoga.
"Isus nikoga konačno ne odbacuje i svima nudi nadu", rekao je biskup, navodeći primjer promašaja u ponašanju dvanaestorice. Isusova ljubav je od svega toga veća, on preko svega toga prolazi, pozivajući ih na ponovni susret u Galileji i novi početak iz kojega će nastati Crkva koju će na njima utemeljiti. "Ovo vrijedi za učenike Markova vremena, ali i svih vremena, uključujući i ovo naše", proučio je biskup Uzinić.

Nakon mise započelo je tradicionalno četrdesetosatno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Katedralni župnik pozvao je vjernike da pronađu vremena i narednih dana od jutra do večernje mise dođu i pomole se pred izloženim euharistijskim Isusom.

 

 

 

Euharistijskim slavljem u crkvi sv. Vlaha započela je u ponedjeljak, 30. siječnja trodnevna duhovna priprava za svetkovinu sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije. Misu s propovijedi predvodio je dominikanac dr. Slavko Slišković iz Zagreba.

Propovjednik je uvodno naglasio važnost molitve u čovjekovom životu i opasnosti od oholosti kojom se čovjek iznevjeri Bogu. "Mi vrlo često smatramo kako sve što jesmo i imamo pripada nama, da smo svojim rukama stekli, da smo svojim radom zaslužili,  ali često zaboravimo da i to što možemo raditi, naše zdravlje, ruke i sve što imamo dolazi od Gospodina i bez njegova blagoslova ne bismo ni to imali," kazao je propovjednik.

Spominjući likove sv. Vlaha koji se nalazi na gradskim zidovima i brojnim predmetima istaknuo je kako su stari Dubrovčani na taj način izražavali  ljubav i odanosti prema svecu zaštitniku.

Također je spomenuo nedavna svojatanja velikana Dubrovnika poput Ruđera Boškovića te upozorio kako nitko ne napada prošlost radi prošlosti nego radi svojatanja u budućnosti. "Sveti Vlaho je zaštitnik od bolesti grla, ali zar nije bolesno grlo ono koje ne zna uzviknuti i odgovoriti kad ga napadaju?" zapitao se propovjednik. "Zar nije bolesno grlo koje ne zna naviještati svoju vjeru koja je toliko ugrožena u današnjem svijetu, a žele je osporiti često i u ovom mjestu? Zar nije bolesno grlo koje šuti pred nepravdom koju svi mi vrlo često osjećamo? Trebamo vikati i imamo pravo vikati i sv. Vlaho nas na to potiče. Da želimo sretnu budućnost ovoj djeci koja su ovdje, da želimo pravedne plaće radnicima koji danas rade, da želimo dostojanstvenu starost umirovljenicima, svima nama mirnu i uspješnu sadašnjost:" Jer nije šutnja uvijek zlato, mi ćemo i za neizgovorene riječi odgovarati, poručio je dr. Slišković.

Nakon mise slijedio je program "Učenici sv. Vlahu" kojim dubrovački osnovnoškolci pokazuju i razvijaju ljubav prema tisućljetnom zaštitniku Dubrovnika.

Prvog dana sudjelovali su učenici OŠ Marina Držića koji su izveli prigodan program u  kojem je sudjelovao Školski zbor pod vodstvom prof. Darije Čipčić. Uz zbor nastupili su i recitatori koji su recitirali i čitali lirske i prozne radove.

 
Izdvajamo stihove Iva Vojnovića posvećene sv. Vlahu:
 
 
Ti, Sveče naš, svake godine, molili te ili ne molili te mi,

rastapaš dubrovačko smrznuto srce u Gradu od kamena.

A ti znaš najbolje, sveti Vlaho, što to hoće rjet, biti od

kamena dok ti srce još živo u grudima tuče.
 

Jer ni jedan, ni dva, ni deset ni sto godišta, već nebrojeni

je niz vjekova proteklo otkad uspravan, tvrd, nesalomivih

koljena stražariš nad gradskijem mirima motreći sve

dobro, a praštajući možda i odviše sve zlo…“
 
                                               

Ivo Vojnović