Dubrovačka Biskupija

Marijine sestre čudotvorne medaljice

Marijine sestre su izrasle iz Družbe Kćeri kršćanske ljubavi, koju je 1633. u Parizu, zajedno sa sv. Luizom de Marillac, osnovao sv. Vinko Paulski. Ta se Družba proširila diljem Europe sa svrhom njegovanja bolesnika u bolnicama. Družbu Marijinih sestara je osnovala Josipa s. Leopoldina Brandis. Rođena je u Grazu 1815. u grofovskoj obitelji. Stupila je u Družbu sv. Vinka Paulskog - Kćeri kršćanske ljubavi (od naroda prozvane Milosrdne sestre). Milosrdne sestre - Kćeri kršćanske ljubavi pravilima su bile usmjerene samo na rad u bolnicama i drugim sličnim ustanovama. Kao klauzurne sestre nisu smjele odlaziti u privatne kuće i tamo njegovati bolesnike koji su umirali bez ičije pomoći. Ti ljudi nisu imali sredstava čime bi platili bolnicu, bili su građani “drugoga reda”. Majka Leopoldina uviđa taj društveni problem i osjeća tu potrebu siromaha. Tako otvara put novoj djelatnosti. Odabire djevojke koje su bile za takav rad motivirane, duhovno ih odgaja, omogućuje im praksu u bolnici i šalje ih njegovati bolesnike po njihovim kućama. Ostajale bih uz njih i po dvadeset četiri sata. Tako 16. srpnja 1878. u Ljubljani uzima prve tri djevojke, daje im posebnu odjeću i šalje ih k siromasima. Stavlja ih pod zaštitu nebeske Majke Marije, i želi da im B. Djevica Marija bude uzor i potpora. Bila je to revolucionarna novost koju su duhovni ljudi ondašnjeg vremena poprijeko gledali. Kada je Majka Leopoldina uvidjela da tu novu ustanovu prati Božji blagoslov i da ona ima budućnost piše 1882. “Životna Pravila” za te djevojke, kako bi se po njima lakše mogle ravnati i živjeti. Ljudi su te djevojke prozvali “Bolničke sestre”. Pod vodstvom s. Leopoldine u svemu su bile vezane uz matičnu kuću Družbe Kćeri kršćanske ljubavi.

Konačno osamostaljenje Družbe bilo je 15. ožujka 1926. u Ljubljani. Dotadašnje “Bolničke sestre” dobivaju službeno ime “Marijine sestre čudotvorne medaljice”. Družba je i prva crkvena kongregacija koja je po crkvenim propisima smjela slati svoje članice bolesnicima u privatne kuće i uz njih ostajati dan i noć. To je specifično i prvotno poslanje Marijinih sestara.

Družba je povezana s ukazanjem Blažene Djevice Marije s. Katarini Laboure 1830. u Parizu. Prilikom ukazanja Blažena Djevica Marija je s. Katarini objavila uzorak medaljice i zaželjela da se osnuje Družba Bezgrešne koja će štovati i širiti Čudotvornu medaljicu. Marijine sestre službeno nose čudotvornu medaljicu i iskrenim pouzdanjem i vjerom se utječu zagovoru Bezgrešne Djevice moleći:"O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se k tebi utječemo”.

Družba je za geslo odabrala Marijine riječi:"Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj"(Lk. 1, 38) koje već od početka označuje duh kongregacije. Ideal Marijine sestre jest: Danas biti “Marija” - unositi u domove Krista. Družba Marijinih sestara je osnovana na Slovenskom tlu. Družba je 1971. godine podijeljena na dvije provincije: Slovensku provinciju sa sjedištem u Ljubljani, Hrenova 10. i Hrvatsku provinciju sa sjedištem u Osijeku, Strossmayerova 141. Sjedišta Vrhovnog vodstva Družbe je u Ljubljani, Hrenova 10. Na početku Družba je bila biskupskog prava, a od 1977. godine je papinskog prava.

Marijine sestre danas njeguju bolesnike po njihovim domovima, brinu za siromahe i beskućnike, rade u bolnicama kao i u staračkim domovima. Kateheziraju u školama, a uključene su i u župski apostolat.

 

 

Sestre Kćeri Božje ljubavi utemeljene su 1868. godine u Austriji. Predvođene Utemeljiteljicom M. Franziskom Lechner  1882. godine dolaze u Sarajevo na poziv sarajevskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera. Ondje otvaraju prostrano polje djelovanja, grade samostane, škole, internate, zatim šire svoje djelovanje po drugim mjestima Bosne i Hercegovine i Hrvatske sve do 1949. godine.

 

Poslije II. svjetskog rata sestre Kćeri Božje ljubavi ostale su ne samo bez svojih škola, nego i bez vlastite imovine. Zahtjevi i potreba vremena u takvoj poslijeratnoj situaciji preusmjerili su djelatnosti sestara. Veoma važno područje djelovanja postao je župski apostolat gdje su sestre, živeći sa župskom zajednicom, svojim požrtvovnim, svestranim radom u župskom pastoralu, preko kateheze, vođenjem crkvenih zborova, okupljanjem djece i mladih, uređivanjem crkava, vođenjem župskih domaćinstava i drugih aktivnosti u župi, puno pridonosile odgoju u vjeri te u rješavanju raznih socijalnih problema. I u tim poratnim situacijama sestre su osnivale dječje vrtiće i na taj način pomagale obiteljima u čuvanju i odgoju njihove djece. Osobitu ljubav sestre posvećuju napuštenoj i nezbrinutoj djeci. Također rade sa starijim osobama po staračkim domovima te u bolnicama, pružajući tako svoju pomoć svima potrebitima.

 

Dolaskom demokracije vjeronauk je ušao u škole pa sestre Kćeri Božje ljubavi, uz župske aktivnosti, sudjeluju i u školskom vjeronauku te oživljavaju neke prvote djelatnosti. Kao međunarodna redovnička Družba prisutne su u 17 država širom svijeta. Pet članica ove družbe, poznatih pod nazivom Drinske mučenice, proglašene su blaženima 24. rujna 2011. u Sarajevu.

 

Sestre Kćeri Božje ljubavi su 8. prosinca 1932. godine došle u Dubrovnik, a danas žive u samostanu Milosrdnog Isusa i djeluju u pastoralu župe sv. Mihajla u Lapadu i Domu za starije osobe Domus Christi.

Duhovna obnova za redovnice koje djeluju u Dubrovačkoj biskupiji održana je u srijedu, 26. rujna u crkvi samostana Službenica milosrđa na Pilama. Predvoditelj obnove bio je fr. Ivo Plenković kojem je ovo bio svojevrstan oproštaj od službe voditelja duhovnih obnova za redovnice koju je vršio dvanaest godina. Rekavši kako se obično pamte riječi neke osobe kad odlazi, za svoj posljednji nagovor redovnicama tumačio je poruku sv. Pavla Korinćanima:"Radujte se, usavršavajte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.“ Posebno je istaknuo potrebu radovanja unatoč svemu, nošenja radosti u srcu i dijeljenja te radosti drugima. Tek kad se radujemo možemo se usavršavati, poručio im je.

Uime Vijeća za posvećeni život fr. Ivu je zahvalila tajnica s. Mila Mikulić, a redovnicama se predstavio novi voditelj duhovnih obnova za sestre pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije fra Stanko Dodig. Fra Stanko je redovnice upoznao s planiranim aktivnostima za ovu godinu i izrazio nadu da će i dalje redovito dolaziti na susrete.

Angelina Tadić

U subotu 28. travnja 2012. euharistijskim slavljem u crkvi sv. Dominika u Gradu obilježen je četvrti dan u sklopu programa tjedna molitve za duhovna zvanja u Dubrovačkoj biskupiji. Na početku okupljene je pozdravio prior dominikanskog samostana fr. Nikola Mioč. Uslijedilo je koncelebrirano misno slavlje koje je predvodio fr. Ivo Plenković, učitelj dominikanskih novaka, koji je u propovijedi na primjeru triju različitih priča o redovničkim zvanjima poručio kako poslanje biti svećenik, redovnik ili redovnica znači usrećiti druge, one pored sebe, a onda iz tog čina proizlazi vlastita sreća, radost i zadovoljstvo. Po završetku misnog slavlja svjedočanstva o svojim pozivima iznijeli su dominikanski novaci fr. Marko Dokoza i fr. Ante Kazoti. Procesijom do Gospina oltara tijekom koje se pjevalo Salve Regina završio je molitveni dio programa, a potom su se sudionici zaputili prema klaustru dominikanskog samostana gdje se nastavilo ugodno druženje uz okrjepu.