Dubrovačka Biskupija

Ususret blagdanu bl. Marije Propetog u Blatu: Dan molitve za misije

Ususret blagdanu bl. Marije Propetog u Blatu: Dan molitve za misije

Drugog dana devetnice 1. srpnja ususret blagdanu bl. Marije Propetoga euharistijsko slavlje predslavio je don Josip Galić, župnik župe Presvetog Srca Isusova u Potocima kod Mostara, u koncelebraciji s vlč. Robertom Jugovićem, župnikom župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji i vlč. Marinkom Prstecom, svećenikom Varaždinske biskupije.

 

Ovaj je dan bio posvećen molitvi za misije koje je bl. Marija Propetoga mnogo preporučivala svojim sestrama u molitve, a i sama je bila misionarka. Naime, sestre Družbe Kćeri Milosrđa 1936. godine, na poziv fra Leonarda Ruskovića, započele su s djelovanjem u misijama u Argentini, a nakon četiri godine, 1940. u Južnu Ameriku odlazi i bl. Marija Propetoga kao vrhovna predstojnica u redoviti kanonski pohod sestrama. Zbog Drugoga svjetskog rata nije se mogla vratiti u domovinu, pa je ostala na tlu Južne Amerike dvanaest godina kao misionarka, puna ljubavi Božje i žara za siromahe u tijelu i duši.

 

U propovijedi je predvoditelj Galić je podsjetio kako je čovjek jedino živo biće koje pita i želi odgovore na svoje upite tražeći smisao ljudskom životu. Odgovor na njegova prianja došao je „s neba“, u Isusu Kristu.

 

„Mi, ovdje okupljeni, večeras molimo za misije, širenje evanđeoske istine, odgovora koji nam je došao s neba. Isus računa s nama u svom projektu. On ne bira sposobne i pametne. Primjer su nam prva dvanaestorica apostola. Bog na putu dolaženja osposobljuje ljude za takve stvari“, kazao je propovjednik.

 

Nastavio je kako je među onima koje je Bog pozvao i „naša blaženica, Marija Propetoga, koja je tijekom prve tri godine, od 1936. do 1940. u misije poslala 23 sestre svoje mlade družbe. Nisu sve njezine sestre propovijedale evanđelje nego su ga svjedočile svojim životom u milosrdnim djelima prema bolesnima i siromasima“.

 

Propovjednik je također potaknuo vjernike na promišljanje o tome što vjeruju, kome vjeruju i što za njih znači Radosna vijest. „Mislimo da živimo, a zapravo životarimo, mislimo da ljubimo, a mi iskorištavamo ljubav“, kazao je. „Isus nije više naš život, a on je rekao: Ja sam put, istina i život. Postao je samo ukras u našim životima, na vjerničkim događanjima, u prvim pričestima, na krizmama, vjenčanjima.“ Pozvao je vjernike da mole: Isuse, ostani s nama! „Ta koje mi druge radosti imamo?“ – upitao se.

 

Poručio je i kako vjerovati Isusu znači poštivati Boga i svoga bližnjega, tuđu imovinu, tuđi dobar glas. Sve krize u svijetu su krize duha, krize srca, primijetio je i poručio: „Moguće je ozdravljenje čovjeka u duhu, jer to Isus može učiniti, samo mu čovjek treba otvoriti srce.“

 

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor mladih „Stope“, a molitvu krunice predmolila su djeca iz skupine „Biseri Očeva milosrđa“.

 

s. M. Jasminka Gašparović

Fotografije: Kćeri Milosrđa

Drugi dan Bl 20 01

Drugi dan Bl 20 02

Drugi dan Bl 20 04

Drugi dan Bl 20 05

Drugi dan Bl 20 06

Drugi dan Bl 20 07

Drugi dan Bl 20 08

Drugi dan Bl 20 09

Drugi dan Bl 20 10