• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Cvjetnica, 2021.

Cvjetnica, 2021.

 

Cvjetnica, 2021.

Ove godine čitamo izvještaj o Isusovoj muci služeći se Markovim evanđeljem. To evanđelje obiluje primjerima nerazumijevanja Isusa i promašajima osoba od kojih bi se to najmanje očekivalo, ali i primjerima iznenađujućeg razumijevanja i hrabrosti od onih osoba od kojih se to najmanje očekivalo. Iako su u osnovi izvještaja povijesni podaci i povijesne osobe Isusovog vremena, evanđelista ne zanima samo povijest Isusovog vremena, nego i povijest ljudi svoga vlastitoga vremena. Tako i ta povijest, osvjetljena Isusovom poviješću, također postaje povijest spasenja. I kao dio povijesti spasenja uspijeva probuditi novu nadu onima koji su izloženi progonima i u opasnosti da ih zahvati beznađe. I onima koji se boje za život pomoći nadvladati strah. I onima koji su pali dati snagu za ustajanje, ponuditi razlog za obraćenje.

U pozadini evanđeoskog izvještaja o Isusovoj muci pronalazimo tri bitne teme:

I. Promašaj izabrane dvanaestorice koje je Isus sam odabrao i dao im poslanje.

Nitko od Isusovih učenika nije uspio ostati s Isusom. Njegova izobrazba i odgoj je doživjela potpuni promašaj! Juda ga je izdao. Petar ga je zanijekao. Svi ostali su pobjegli. Nitko nije ostao! Čini se da nema razlike između njih i političkih i religioznih vođa koje su dale ubiti Isusa. Jedina razlika, koja ih ne opravdava, je ta da oni ono što čine, odnosno ne čine, čine ili ne čine iz zlobe nego zbog slabosti.

Svima koji se zbog slabosti nalaze u njihovom društvu evanđelist poručuje kako je važno shvatiti svoju situaciju, trgnuti se i poput Petra i drugih ustati i krenuti putem obraćenja.

II. Vjernost neodabranih, među kojima posebno mjesto zauzimaju žene.

Zanimljivo je da se, osim one sluškinje koja se obraća Petru, ne spominje niti jedna žena koja bi se negativno odnosila prema Isusu. Sve žene u Isusovom životu imaju pozitivnu ulogu! Tu je, prije svega, žena iz Betanije koja je pomazala Isusu noge i tim postala navjestiteljica evanđelja za sva vremena. Tu su, zatim, Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma za koje evanđelist kaže da su ga 'pratile', 'posluživale mu' i 'uziđoše s njim'. Tu su, ipak, i neki muškarci, poput Šimuna Cirenca koji mu je nosio križ, poganskog satnika koji je u Isusovom umiranju prepoznao da je on Sin Božji i tu je, na kraju, Josip iz Arimateje koji je za Isusovog života bio samo potajno njegov učenik, ali se sada hrabro pobrinuo za Isusov ukop.

Marko je zasigurno u svom vremenu također vidio mnoge, pa i među poganima, koji su progonjenoj Crkvi bili blizu, koji su se u teškim situacijama, iako su drugi smatrali da oni ne spadaju u tu kategoriju, pokazali dosljedni i vrijedni. On im je ovim želio izraziti svoje poštovanje i priznanje. To čini i svima onima koji su u našoj svakodnevici negdje na rubu, ali koji će u pravom trenutku znati biti na strani Krista raspetoga.

III. Isusovo ponašanje u Markovom opisu muke je nikoga ne odbacuje i svima nudi nadu.

Bez obzira koliko je bio velik promašaj u ponašanju dvanaestorice, Kristova ljubav je od svega toga veća. On zna za njihovu izdaju, zatajenje i bijeg. I preko svega toga prolazi pozivajući ih na ponovni susret u Galileji. I na novi početak iz kojega će nastati Crkva.

Ovo vrijedi za učenike Markovog vremena i svih vremena, uključujući i ovo naše vrijeme. Onima koji su s njim ustrajali i koji su ga pratili do kraja ili usput prepoznali, Isus daje prvima utjehu. Njihov primjer je uzor svima nama u slijeđenju Krista na njegovom putu, kako bismo i mi postali prvi svjedoci uskrsnuća. To možemo biti samo ako, poput žena iz Markovog evanđelja i drugih koji su mu služili, pratimo i poslužujemo Isusa sve do Jeruzalema i Kalvarije svih onih za koje je on trpio i koji i sami trpe.

 

 

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)