• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

Duhovi, 2021.

Duhovi, 2021.

 

Duhovi, 2021.

„Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.“

 

Ovo obećanje – koje nam je prenijelo današnje evanđelje – Isus je svojim apostolima dao tijekom posljednje večere, neposredno prije nego li će biti uhićen, osuđen, mučen i ubijen. Pedeset dana poslije uskrsnuća i deset dana nakon što se prestao ukazivati učenicima to obećanje je postalo stvarnost. O tome govori današnja svetkovina. Duh Sveti je, prenijela su nam Djela apostolska, sišao na apostole i sve koji su se skupili u istoj ovoj dvorani.  S njima je u molitvi i zajedništvu bila i Isusova majka Marija. I „svi se napuniše Duha Svetoga“. I od skupine prestrašenih učenika u Duhu Svetome je rođena Crkva koja, počinjući od tog dana pa do kraja vremena, svima razglašuje „veličanstvena djela Božja“.  Branitelj – Duh Sveti, kojega joj je Isus obećao poslati i poslao Crkvi, glavi je protagonist te promjene. Prema ovom Isusovom obećanju Branitelj – Duh Sveti u Crkvi ima dvostruku ulogu. 

 

Prva uloga Branitelja – Duha Svetoga je poučavati nas o svemu što nam je Isus rekao. Isus nam je rekao sve što je bilo potrebno. Objava je završena. Sve ostale objave i ukazanje koja su se navodno dogodila nakon toga, nemaju neku veću važnost, bez obzira što neki upravo na njima žele utemeljiti vjeru i praksu Crkve. To su privatne objave i kao takve nas ne obvezuju. Iako je objava završena, Crkva ima potrebu da je Duh Sveti i dalje poučava. Bez Duha Svetoga se ne može ispravno čitati Sveto pismo i razumijevati ono što je tamo zapisano. Bez njega nema Predaje. Osim toga, koliko god da vrijedi to da nam je Isus sve rekao, njegova riječ nije statična, nego je živa. I kao živa riječ ima potrebu da je se otkriva i razumije uvijek na nov način. Otvarajući Koncil sv. Ivan XXIII., papa, nas je podsjetio na jedan od temeljnog principa razumijevanja katoličke vjere koji može biti primijenjen i na čitanje Svetog pisma i razumijevanje Predaje: „Jedna stvar su istine vjere, a sasvim druga je način na koji su one formulirane.“ Zadaća je Crkve svih vremena da istine vjere, a u tom kontekstu i sadržaj Svetog pisma i Predaje, ostanu očuvane, ali i da budu prevedene u suvremeni jezik da bi bile razumljive ljudima konkretne kulture i konkretnog vremena. Naravno da ovo „prevođenje“ nije moguće bez Duha Svetoga i njegove važne zadaće poučavanja koju vrši u Crkvi i po Crkvi. 

 

Druga uloga Branitelja – Duha Svetoga je dozivati nam u pamet ono što je Isus rekao. Ovo nam omogućuje da pojedine Isusove poruke, ono što nam je on govorio, možemo ne samo znati nego i razumjeti u duhu cjelovite poruke Isusa Krista i njegovog evanđelja. Skloni smo ne zaboravu nego i iskrivljavanju i prilagođavanju poruke evanđelja. To dovodi do toga da nam puno puta omot, ono što smo mi dodali, postaje važniji od sadržaja, onoga što je Isus govorio i činio, odnosno da nam naša ljudska predaja, postane važnija od Svetog pisma i Predaje, onoga što nam je Bog objavio. Dozivajući nam u pamet ono što je Isus rekao Duh Sveti naše pameti otvara ispravnom razumijevanju Isusove poruke u njezinom izvornom obliku i stvarnom značenju, a opet u duhu i kontekstu vremena u kojemu mi živimo. To nam omogućuje da možemo tu poruku u Isusovom duhu primjeniti na različite izazove i situacije s kojima se susrećemo. Zato danas na neke stvari gledamo drugačije nego jučer. I zašto, na primjer, u svjetlu današnjih znanstvenih spoznaja možemo donositi drugačije odluke od onih koje smo donosili jučer. I pri tom te odluke nisu ništa manje evanđeoske. Ali jesu nešto drugo. Jesu sposobne autentičnim evanđeljem odgovoriti na izazove našeg trenutka i u njegovom svjetlu čitati taj trenutak i njegove izazove kao znak vremena. „Naša je dužnost – govorio je već spomenuti sv. Ivan XXIII. otvarajući Koncil – ne samo čuvati to dragocjeno blago (svetu baštine istina primljenih od otaca) kao da se bavimo samo prošlošću, već hitno i bez straha se s voljom posvetiti tom poslu koji traži naše doba, nastavljajući tako onaj put koji je Crkva išla gotovo dvadeset stoljeća.“ Pozivajući se na ovu misao, papa Franjo je u jednom svom govoru Papinskom vijeću za novu evangelizaciju (11.10.2017.) ovom dodao slijeću misao: „Riječ se Božja ne može sačuvati u naftalinu kao da je stari pokrivač kojega želimo sačuvati od nametnika! Ne. Riječ Božja je dinamična stvarnost, uvijek živa, koja napreduje i raste jer je usmjerena prema ispunjenju koje ljudi ne mogu zaustaviti.“ 

 

Ishodište ove dinamične stvarnosti Božje riječi koje joj omogućuje da trajno ostane očuvana, a istovremeno i da bude živa, da napreduje i raste, je Branitelj – Duh Sveti. Njega nam je Otac poslao u Isusovo ime da nas poučava o svemu i doziva nam u pamet sve što je Isus rekao i što u Crkvi i po Crkvi želi nastaviti govoriti svima i sve do kraja vremena. 

 

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)