• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

15. nedjelja kroz godinu (B), 2021.

15. nedjelja kroz godinu (B), 2021.

 

 

Isus „doziva dvanaestoricu te ih poče slati“. Ovo „poče“ znači da su oni samo prvi. Poslanje naviještanja evanđelja, a ovdje je riječ o tom poslanju, se ne iscrpljuje u dvanaestorici. Ni u onoj sedamdesetdvojici koju će Isus poslati kasnije. To poslanje nije rezervirano samo za jednu određenu skupinu vjernike. To je poslanje svih vjernika. Svi koji su upoznali Isusa Krista i osjećaju se zbog toga blagoslovljeni, ali i svjesni da je to dar koji ničim nisu zaslužili, trebaju se osjećati poslani drugima. To je unutarnja potreba da se dar poznanstva s Isusom, dar radosne vijesti – evanđelja, podijeli s drugima. Ako ne osjećamo u sebi to poslanje, ako nemamo potrebu da o Isusu govorimo drugima, da navješćujemo njegovo evanđelje, onda nešto nije u redu s našom odnosom s Isusom.

 

Isus šalje dvanaestoricu „dva po dva“. Ni mi nismo poslani sami. I mi smo poslani s drugima, „dva po dva“. Poslani smo u dvoje. Nije poslanje „dva po dva“ ili u dvoje zato da bismo jedni drugima činili društvo, iako ni to samo po sebi nije loše. Biti u dvoje znači i međusobno se pomagati. Poslanje u dvoje je zato što je kršćanstvo u svojoj biti religija zajedništva. I može se živjeti i dijeliti samo u zajednici. A za postojanje zajednice nužno je barem dvoje. Zato griješe oni koji kažu „Krist da, Crkve ne“. Gdje nema Crkve, nema ni Krista! Evangelizacija nikad nije djelo pojedinca – koliko god da je netko sposoban – nego je uvijek djelo zajednice, Crkve. I živi se u zajednici, Crkvi.

 

Isus šalje dvanaestoricu „na put“. I bez ičega. Da budu s drugima. Ne smijemo čekati da nam netko dođe. I ne smijemo se pouzdavati u ljudska sredstva. Umjesto toga trebamo „izaći iz vlastite udobnosti i imati hrabrost poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja (EG, 20). To je poslanje biti „Crkva koja 'izlazi'“ (EG, 24). Isus nas šalje svima u njihove, ali i naše gradove, naše i njihove kuće, prostor i vrijeme u kojemu ljudi žive i mi živimo s drugim ljudima. Ovo poslanje izlaska, „na put“, da bi došli svima, je poslanje koje se treba i može vršiti bez bilo kakve ovozemaljske navezanosti. Zato danas onom kruhu, torbi i novcu, a na svoj način i štapu koji je bio oružje siromaha i ostavljanje kojeg znači poziv na mirotvornost, trebamo dodati sve ono što nas dijelili od drugih i našeg kršćanskog poslanja – na jednom drugome mjestu Isus spominje oca i majku, braću i sestre – kako bismo bili potpuno slobodni prenositi evanđeoske vrijednosti.

 

I oni su krenuli. I propovijedali su obraćenje. I izgonili zloduhe. I ozdravljali mnoge. I za njima su krenuli drugi. I tako kroz cijelu povijest, sve do nas. Danas je to moje i tvoje poslanje, naše poslanje. Potrebno je samo krenuti. Bez straha. I s pouzdanjem. U ime Isusovo.

 

 

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)