• Stari Grad
  • Stari Grad

Izbornik

3. nedjelja došašća (C), 2021.

3. nedjelja došašća (C), 2021.

Treća nedjelja došašća, koju u Hrvatskoj slavimo kao Nedjelju Caritasa, a tradicionalno kao Materice, zove se također nedjelja Gaudete, odnosno Radujte se.

 

Ovaj naziv Gaudete ili Radujte se, odjek je liturgijskog poziva na radost prvog i drugog čitanja, a razlog joj je dar Božje ljubavi i milosrđa koju nam je iskazao u Isusu iz Nazareta čijeg se prvog dolaska liturgijski prisjećamo i čiji konačni dolazak u nadi iščekujemo. To je radost koja mora „eksplodirati“ u radosti i kliktanju! I ne smije biti zatomljena, skrivena u svojoj privatnosti, nego mora biti življena i javno svjedočena svima! O kakvoj je radosti riječ pomaže nam razumjeti papa Franjo koji kaže da je to „radost evanđelja (koja) ispunja srce i život svakog onog koji susretne Isusa“ (EG, 1).

 

Nažalost, često možemo ustanoviti da nam radost kršćanskog svjedočenja nije jača strana, odnosno da smo tužni, nesretni i nezadovoljni. A trebali bismo uvijek moći pronaći radost koju nam Isus Krist može dati. On je uvijek s nama, no mi ga uvijek ne primjećujemo. Primijetimo li ga, dogodit će se preobrazba svih naših situacija, a osobito onih situacijama koje su u očima ovoga svijeta razlog žalosti. S njim sve naše situacije, a osobito takve, mogu postati i jesu izvorišta radosti. Ta radost, dakako, nije ona površna radost potrošačkog društva koja nas brzo zahvati i još brže prođe ostavljajući nas praznijima negoli nas je našla. To je ona duboka, istinska radost, radost koju nikakvi uspjesi ne mogu ugušiti, niti ikakve nevolje i kušnje pokolebati. Radost je to koja izvire iz srca koje se obratilo Gospodinu i susrelo s njim i s njegovom ljubavlju, srca koje je u prijateljstvu s Bogom izbavljeno iz svoje skučenosti i samodostatnosti i postalo otvoreno promatranju sebe i svijeta oko sebe Božjim očima.

 

No temeljno pitanje koje nam se nameće dok razmišljamo o ovakvoj radosti je pitanje koje su Ivanu Krstitelju postavljali njegovi suvremenicima kao tražitelji obećane mesijanske radosti, a to je pitanje: „Što nam je dakle činiti?“

 

Ivan Krstitelj nam u evanđeoskom ulomku kroz tri odgovora na to pitanje daje upute što nam je činiti. U njegovim se odgovorima mogu pronaći dva načela o kojima je nužno voditi računa želimo li da naš život bude ispunjen istinskom radošću. Ta dva načela su načelo pravednosti i načelo ljubavi. Značenje ovih dvaju načela Ivan Krstitelj opisuje kroz tri slike u kojima su izmiješano prisutna oba ova načela: sliku dviju haljina, od kojih jednu treba podijeliti s onim koji nema niti jednu; sliku carinika, koji ne treba prestati biti carinik nego ne utjerivati više nego je određeno i sliku vojnika, koji ne trebaju prestati biti vojnici, nego ne smiju nikoga krivo prijavljivati, biti nasilni i trebaju biti zadovoljni svojom plaćom da je ne bi nadopunjavali otimačinom.

 

„A nama, što je nama činiti?“

 

Krstiteljev odgovor, s načelima pravednosti i ljubavi, nam objašnjava da nam je zadaća biti to što jesmo, kao Crkva i kršćani. I kroz to što jesmo, ne okrenuti se samo sebi, nego živeći načela pravednosti i ljubavi, odnosno prignuti nad drugima i njihovom potrebom, nikoga ne isključujući i za svakoga se brinući, postati radosni pokretači preobrazbe svijeta u dobru. To je naša trajna zadaća, to je zadaća Crkve, ali i naš put prema istinskoj radosti, našoj i drugih oko nas, počinjući od onih koji su nam blizu, pa sve do onih koji su se od nas udaljili i žive na „egzistencijalnim periferijama“ i Crkve i društva.

Ocijeni sadržaj
(1 Glasaj)