Dubrovačka Biskupija

Don Miho Dender pokopan u Visočanima

Don Miho Dender pokopan u Visočanima

Na mjesnom groblju u Visočanima u utorak 30. listopada pokopan je svećenik Dubrovačke biskupije don Miho Dender. Misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji s kotorskim biskupom Ilijom Janjićem, te svećenicima i redovnicima u biskupiji.U propovijedi je biskup napomenuo kako je ovo četvrti sprovod zaslužnim svećenicima koje je Dubrovačka biskupija darovala Katoličkoj crkvi, a kojeg on predvodi otkad je preuzeo upravljanje biskupijom. Svatko od njih na svoj način ugradio je sebe i svoje živote u poslanje Crkve u vrlo teškim vremenima komunističkog razdoblja, a i u teškim ratnim vremenima koje je prije dvadeset godina prolazila biskupija. „Ta čast dobiva na značenju znademo li da je u ovoj biskupiji ostalo tek nekoliko svećenika koji su i rođeni u ovoj biskupiji,“ rekao je biskup i nastavio: „Danas je to sprovod dičnog sina našeg Primorja, naših Visočana i najstarijeg svećenika naše biskupije don Miha Dendera.“ Izrazio je sućut rodbini i zahvalnost svima koji su pokojnom svećeniku pomagali tijekom posljednje godine njegovog života koja je, nakon prometne nesreće, bila za njega uspon na Kalvariju.

 

„Don Miho je svoj križ donio do kraja i s uvjerenjem da nakon smrti slijedi uskrsnuće i da će u vječnosti svoj korak i hod uskladiti s Gospodinovim. Njegovom smrću, koja je za nas kršćane prijelaz kojim se, kako molimo u sprovodnom predslovlju, naš život mijenja, a ne oduzima, Dubrovačka biskupija je ostala siromašnija za jednog svećenika izuzetno vedrog duha i neobjašnjivo snažne volje i, sve do pred nekoliko mjeseci, snažnog optimizma koji nije znao za prepreke, ali je zato, uvjeren sam, dobila još jednog zagovornika na nebu. Uostalom, don Miho, koji je inače bio vrlo svjestan svojeg umiranja – nedavno mi je rekao: 'Biskupe moj život je stigao svome kraju' – to i obećao dvije večeri prije svoje smrti. Tad više nije mogao govoriti, ali je znakovima, osobito pokušajem da se prekriži i znakom kajanja, pokazivao da je s nama. Opraštajući se od njega zamolio sam ga za zagovor, a on je u znak pristanka jače stisnuo svoje oči i privukao moju ruku da bi je poljubio. Ovo je očit znak da se u njemu i njegovom svećeničkom djelovanju do samog kraja ostvarila ona podložnost Kristu po Crkvi na koju nas je Pavao pozvao u današnjem ulomku iz Poslanice Efežanima koji nam je navješten kao prvo čitanje. 'Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu', kaže sv. Pavao, a onda, nakon što nam kroz sliku ženidbe pokazuje što to znači i kako bi to trebalo izgledati, tome dodaje: Ja smjeram na Krista i Crkvu.'“

 

Biskup se osvrnuo i na krizu svećeničkih zvanja u biskupiji rekavši kako je u biskupiji četrnaest aktivnih svećenika koji će za šest godina napuniti 75 godina života, a samo su tri bogoslova koji bi kroz to vrijeme mogli postati svećenici.

 

Od pokojnika se uime svećenika Dubrovačke biskupije oprostio umirovljeni svećenik don Ivo Đanović. „Iako je u zrelim godinama ušao u sjemenište od djetinjstva je nosio klicu zvanja i brižno je njegovo dobrom knjigom i druženjem s ondašnjim župnicima,“ rekao je don Ivo prikazujući životni put pokojnika. U poraću Drugog svjetskog rata tajno je stupio u sjemenište, istodobno je radio kao stražar na izgradnji hidroelektrane i studirao teologiju. Osvrćući se na njegovu svećeničku službu u župama, don Ivo je istaknuo kako je pokojni don Miho bio jako obljubljen i cijenjen jer je bio milosrdni Samaritanac prema svim potrebnima. Uime vjernika najjužnije hrvatske župe Vitaljina u kojoj je pokojni don Miho bio 37 godina oprostio se vjernik laik Nikša Spremić.

 

Don Miho Dender rođen je 5. siječnja 1919. od oca Miha i majke Ane rođene Katičić u Visočanima, župa Smokovljani, u Stonskom Primorju. Školovanje je završio u Dubrovniku gdje je i zaređen za svećenika 8. kolovoza 1954. godine. Prvu službu don Miho je vršio u Ošljem, odakle je također upravljao i župama Topolo i Smokovljani. Skrbi za Smokovljane oslobođen je 1960. godine, a od tada vodi župe Ošlje i Topolo. Godine 1970. premješten je u Vitaljinu u Konavle gdje provodi najveći dio svog svećeničkog života. Umirovljen je u listopadu 2007. godine. Preminuo je u subotu 27. listopada u Svećeničkom domu u Dubrovniku u 94. godini života i 59. godini svećeništva.